BOSNE I HERCEGOVINE

Broj: 097-0-KžK-08-000007

Brčko, 21.04.2009 godine

U IME BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE !

Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, u vijeću sastavljenom od sudija: K. Z., kao predsjednika vijeća, K. I. i G. R., kao članova vijeća, uz sudjelovanje H. M., kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženih: L. S., zbog krivičnog djela – Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. u vezi sa članom 55. Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (KZ BD BiH), L. G., zbog krivičnog djela – Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. u vezi sa članom 33. KZ Brčko distrikta BiH, S. M. i A. A., zbog krivičnog djela – Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. u vezi sa članovima 33. i 55. KZ Brčko distrikta BiH, po optužnici Tužilaštva Distrikta Kt broj 254/06 od 02.04.2007. godine koja je od strane Tužilaštva Distrikta izmijenjena na glavnom pretresu, nakon održanog pretresa pred ovim sudom 16.04.2009. godine u prisutnosti tužioca Brčko distrikta BiH J. D., optuženog L. S. i njegovih branilaca B. G. advokata iz Š. i B. B., advokata iz L., optuženog L. G. i njegovih branilaca Z. M. i V. J., advokata iz B., optuženog S. M.  i njegovog branioca K. R., advokata iz T. koji je branilac i optuženom A. A., donio je 21.04.2009. godine i javno objavio 

 P R E S U D U

I

           Protiv A. A., sin F. i majke R., rođ. M., rođen ... godine u B., nastanjen u B.u, Bošnjak, državljanin BiH, pismen, student, nezaposlen, završio SSS Ekonomsku školu, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, bez čina, lošeg imovinog stanja, neosuđivan, protiv njega se ne vodi postupak za drugo krivično djelo,

             Na osnovu člana 283. tačka c (Zakona o krivičnom postučiu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine

 OPTUŽBA SE ODBIJA

 da je:

 sa S. M., tokom decembra 2005. godine i januara 2006. godine u B., na raznim lokacijama grada od gradske biblioteka do parka Ekonomskog fakulteta, sa namjerom da pri primanju dara pomognu profesoru matematike L. S. koji je profesor na ekonomskom fakultetu u B., posredovali u predaji novca između studenata, kao davalaca dara i profesora kao primaoca dara na način što su prethodno telefonom pozivali studente ili bili pozivani od strane istih pri tome im nudeći položen pismeni dio ispita iz matematike koji se trebao održati 16. januara 2006. godine, a kasnije i pitanja za usmeni dio ispita iz matematike u zamjenu za novac koji je profesor zahtjevao u iznosu od 1.000,00 do 1.400,00 KM, pa su tako on i S. M. kao posrednici za profesora primili: od studenta  K. M. iznos  od 1.300,0 KM; od studenta I. .R. iznos od 1.400,00 KM I od studenta B. I. Iznos od 1.200,00 KM, tako da su ovi studenti izašli na pismeni dio ispita iz matematike 16.01.2006. godine i na istom predali prazne zadaćnice što su u svom izvještaju zabilježile asistentice Ekonomskog fakulteta u B., P. N. i M. V., a povodom kog su navedeni studenti neoposredno nakon ispita ponovo kontaktirani od M., da bi u prazne zadaćnice koje je profesor predhono predao posrednicima M. i A., navedeni studenti ispisali po tri zadatka koji su im predali urađene na papirima pomenuti posrednici, nakon čega su iste zadaćnice vraćene profesoru kkoji je potom sačinio spisak studenata koji su položili pismeni dio ispita iz matematike, a među kojima su se nalazila i imena studenata K. M., I. R. i B. I. koji nisu uradili zadatke na ispitu, a koji su prethodno platili da bi na navedeni naćin položili isti;

             čime bi A. A. počinio krivično djelo- Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. u vezi sa članovima 33. i 55 Krivičnog zakona Brčko distrikta BiH,

  II

Optuženi

             1. L. S., sin R. i majke S., rođ. Ž., rođen .... godine u J., opština S., nastanjen u B. u ulici , Srbin, državljanin BiH, pismen, završio Prirodnomatematički fakultet, po zanimanju profesor, zaposlen na Ekonomskom fakultetu u B., neoženjen, vojsku služio u N. S. 1981. godine, bez čina, neosuđivan, protiv njega se ne vodi postupak za drugo krivično djelo.

             2. L. G., sin M. i majke J., rođ. S., rođen... godine u mjestu I. – Nj., nastanje u B., Srbin, državljanin BiH, pismen, završio SSS – Elektrotehničku školu, po zanimanju fudbalski sudija, zaposlen u Fudbalskom savezu RS-a, oženjen, otac jednog mldb. djeteta, vojsku nije služio, bez čina, lošeg imovnog stanja, neosuđivan, protiv njega se ne vodi postupak za drugo krivično djelo.

             3. S. M. zv. "M.", sin M. i majke R., rođ M., rođ.... godine u B., nastanjen u T., Bošnjak, državljanih BiH, pismen, setudent, nezaposlen, završio SSS Ekonosmku školu, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, bez čina, lošeg imovnog stanja, neosuđivan, protiv njega se ne vodi postupak za drugo krivično djelo

 KRIVI  SU

 Što su:

 1. Optuženi L. S.,

 Tokom mjeseca decembra 2005. godine i januara 2006. godine u B., kao profesor matematike na  fakultetu u B., putem posrednika L. G., S. M., A. A. i lica sa imenom A. nepoznatog prezimena koji su posredovali u predaji novca između profesora kao primaoca dara i studenata kao davaoca dara, zahtijevao i primio novac na način što su posrednici u njegovo ime prethodno telefonom pozivali studente ili bili pozivani od strane istih, pri tome im nudeći poloežn pismeni dio ispita iz matematike u zamjenu za novac u iznosu od 1.000,00 do 1.400,00 KM pa je tako:

a)      posredstvom L. G. primio od studenta J. M. novac u iznosu od 1.000,00 KM,

b)      posredstvom S. M. i A. A.:

- od studenta K. M. primio novac u iznosu od 1.300,00 KM,

- od studenta I. R. novac u iznosu od 1.400,00 km,

- od studenta B. I. novac u iznosu od 1.200,00 KM

c)      dok se M. sa sudenticom J. M. prethodno dogovorio za isplatu novac od 1.300,00 KM povodom čega je profesor posredstvom lica sa imenom A., nepoznatog prezimena primio novac u iznosu od 500,00 KM,

d)      te je od studentice R. J. koja je sa A. dogovorila polaganje ispita za iznos od 1.000,00 KM primio noavc u iznosu od 500,00 KM,

tako da su svi ovi studenti izašli na pismeni dio ispita iz matematike dana 16. januara 2006. godine i na istome predali prazne zadačnice što su u svom izvještaju zabilježile asistentice  fakulteta u Distriktu. P. N. i M. V., a povodom kog su studenti neposredno nakon ispita ponovo kontaktirani od strane G., M. i A. da bi u prazne zadačnice sa tog ispita, koje je prethodno profesor predao ovim posrednicima kao i A., odnosno lično dao studentu J. M., pa su studenti ispisali po tri zadatka koja su im predata urađena na papirima, nakon čega su iste zadačnice vratili profesoru koji je potom sačinio spisak studenata koji su položili pismeni dio ispita iz matematike, a među kojima su se nalazila i imena studenata J. M., K. M., I. R., B. I., J. M. i R. J. koji nisu uradili zadatke na ispitu, a koji su prethodno platili da bi na ovakav način položili isti,

  dakle, kao službena osoba u Distriktu zahtjevao i primio dar da u okrivu svoje ovlasti učini što ne bi smio učiniti.

                    L. G., S. M. i A. A.

              Tokom mjeseca decedmbra 2005. godine i januara 2006. godine u B. na raznim lokacijama grada od Gradske biblioteke do parka Ekonomskog fakulteta, sa namjerom da pri primanju dara  pomognu profesoru matematike L. S. koji je profesor Ekonomskog fakulteta u B., posredovali u predaji novca između studenata kao davaoca dara i profesora kao primaoca dara na način što su prethodno telefonom pozivali studente ili bilo pozivani od strane istih pri tome im nudeći položen pismeni dio ispita iz matematike koji se trebao držati dana 16. januara 2006. godine, a  kasnije i pitanja za usmeni dio ispita iz matematike u zamjenu za novac koji je profesor zahtjevao u iznosu od 1.000,00 do 1.400,00 KM, pa je tako:

               a) L. G. kao posrednik za profesora primio od studenta J. M. novac u iznosu od 100,00 KM

               b) S. M.zajedno sa A. A. kao posrednici za profesora primili:

               - od studenta K. M. novac u iznosu od 1.300,00 KM,

               - od studenta I. R. novac u iznosu od 1.400,00 KM,

               - od studenta B. I. novac u iznosu od 1.200,00 KM

                c) dok se M. sa studenicom J. M. uz prisustvo lica sa imenom A. nepoznatog prezimena prethodno dogovorio oko načina polaganja ispita tražeći isplatu novac u iznosu od 1.300,00 KM na ime polaganja ispita, pa je ista  A., kao posredniku predala novac za profesora u iznosu od 500,00 KM, tako dasu svi studenti izašli na pismeni dio ispita iz matematike dana 16.januara 2006. godine i na istome predali prazne zadačnice što su u svom izvještaju zabilježile asistentice Ekonomskog fakulteta u B., P. N. i M. V., a povodom kog su studenti neposredno nakon ispita ponovo kontaktirani od strane G., M. i A. da bi u prazne zadaćnice, koje je prethono profesor predao ovim posrednicima, kao i A., odnosno lično dao studentu J. M., pa su ispisali po tri zadatka koja su im predata urađena na papirima, nakon čega su iste zadaćnice  vratili profesoru koji je potom sačinio spisak studenata koji su položili pismeni dio ispita iz matematike, a među kojima su se nalazila i imena studenata J. M., K. M., I.  R., B. I., J. M. i R. J. koji nisu uradili zadatke na ispitu, a koji su prethodno platili da bi na ovakav način položili isti, daklem, pomogli službenoj osobi Distrikta da zahtijeva i primi dar da u okviru svoje ovlasti učini što ne bi smjela učiniti

                  čime su optuženi počinili krivična djela i to:

 -         optuženi L. S.,  radnjama opisanim pot tačkom 1. a), b), c) i d) izreke presude, Krivično djelo Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. u vezi sa članom 55. Krivičnog zakona BiH; a optuženi L. G., radnjama opisanim pod tačkom 2. izreke presude, te optuženi S. M., radnjama opisanim pod tačkom 3 a), b), c) i d) izreke presude počinili krivično djelo- Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. u vezi sa članovima 33. i 55 Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine,

 za koja krivična djela ih ovaj sud uz primjenu pomenutih zakonskih propisa koji se na njih odnose, te članova 42, 43 i 49, a u odnosu na optužene L. G. i S. M. još i članova 50 tačka a) i 51 stav 1 tačka d) Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine,

O S U Đ U J U

1.      OPTUŽENOG L. S. NA KAZNU ZATVORA  U TRAJANU OD 1 (JEDNE) GODINE I 2 (DVA) MJESECA

2.      OPTUŽENOG L. G., NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3  (TRI) MJESECA

3.      OPTUŽENOG S. M., NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

Na osnovu člana 188. stav 1. a u vezi sa članom 185. stav 1. i 2. tačka a. i g.  Zakona o krivičnom postupku Brčko distrikta BiH optuženi L. S., L. G. i S. M. su obavezni platiti sudu troškove krivičnog postupka i to svaki u paušalnom iznosu od po 100,00 KM, te solidarno  nadoknaditi sudu troškove krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 389,00 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, a pod prijetnjom prinudne naplate.

                                                               O b r a z l o ž e nj e   

            Na osnovu optužnice Tužilaštva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine KT-254/06 od 02.04.2007. godine koja je od strane Tužilaštva  djelimično izmijenjena na glavnom pretresu pred Osnovnim sudom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine 19.10.2007. godine, optuženi L. S., L. G., S. M. i A. A. su oglašeni krivim presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH broj 096-0-K-07-000136 od 22.10.2007. godine i to: L. S. zbog krivičnog djela Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. a u vezi sa članom 55. Krivičnog zakona Brčko distrikta BiH (u daljem tekstu KZ BD BiH) te je osuđen  na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, L. G., zbog krivičnog djela Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. u vezi sa članom 33. KZ Brčko Distrikta BiH, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te S. M. i A. A., zbog krivičnog djela Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. u vezi sa članovima 33. i 55. KZ Brčko distrikta BiH, te su osuđeni  na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine.

Uvažavajući opravdanim žalbe branioca optuženog L. S., advokata-B. G., optuženog L. G. i njegovog branioca – advokata Z. M., te branioca optuženih S. M. i A. A.-advokata K. R., Apelacioni sud Brčko Distritka BiH je rješenjem broj 097-0-Kž-08-000001 od 16.06.2008. godine, ukinuo pobijanu presudu Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH broj 096-0-K-07-000136 od 22.10.2007. godine, zbog učinjenih bitnih povreda odredaba krivičnog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je odredio da se pretres u predmetnoj krivično pravnoj stvari održi pred Apelacionim sudom Brčko Distrikta BiH.

Na pretresu održanom pred Apelacionim sudom Brčko Distrikta BiH ponovljeni su svi oni dokazi koji su po prijedlogu Tužilaštva Brčko Distrikta BiH i odbrane izvedeni na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom i to tako što su preslušane izjave svjedoka koje je predložilo Tužilaštvo Brčko Distrikta BiH i koji su saslušani na glavnom pretresu pred Osnovnim sudom Brčko distrikta BiH, a to su izjave svjedoka G. M., L. N., J. M., K. M., I. R., I. F., J. M., R. J., M. M., C. D., O. J., P. N., M. V., B. S. i  M. N., te je na pretresu pred ovim sudom dodatno saslušan radi razrješenja bitnih činjenica svjedok I. R.,  te svjedoka odbrane P. M. i L. M ., koji su predloženi i saslušani u prvostepenom postupku po prijedlogu branioca optuženog L.S. vokata B. G., svjedoka L. R.,  koji je i na pretresu pred ovim sudom neposredno saslušan po prijedlogu branioca optuženog L. G. -advokat Z. M. i samog optuženog L. G. koji je saslušan u svojstvu svjedoka po prijedlogu njegovog branioca Z., a osim toga izvršen je uvid odnosno pročitan sadržaj svih pismenih dokaza kako Tužilaštva tako i odbrane koji su i ranije izvedeni na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom  i koji su pobrojani u prvostepenoj presudi koja je ukinuta (dokazi Tužilašta označeni kao D-1 do D-36, zatim dokazi branioca B. DO-1 do DO-9, branioca Z. dokaz DO-1, te pismeni dokazi DO-1 do DO-12 branioca  optuženih S. M. i A. A.).

Podneskom KT-254/06 od 09.04.2009. godine, koji je tužilac J. D. pročitala na pretresu pred Apelacionim sudom Brčko Distrikta BiH 16.04.2009. godine, izmijenjena je optužnica Tužilaštva Brčko Distrikta BiH KT-254/06 od 02.04.2007. godine koja je mijenjana i na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom 19.10.2007. godine, tako da je  novoizmijenjenom optužnicom pred Apelacionim sudom Brčko Distrikta BiH, Tužilaštvo BD BiH preciziralo činjenični opis optužnice u odnosu na optužene L. S., L. G. i S. M. na način kao u izreci ove presude, ne dirajući u odnosu na iste pravnu kvalifikaciju krivičnog djela iz optužnice, dok je u odnosu na optuženog A. A., Tužilaštvo odustalo od optužnice  za krivično pravne radnje opisane u stavu 1. izreke ove presude, odnosno zbog krivičnog djela Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. u vezi sa članovima 33. i 55. KZ Brčko distrikta BiH, tako da je shodno odredbama člana 283. tačka c. Zakona o krivičnom postupku Brčko distrikta BiH ovaj sud, u odnosu na optuženog A. A.  donio presudu kojom je u odnosu na istog optužbu odbio.

Pri tako izmijenjenoj optužnici ostala je do završetka pretresa pred ovim sudom Tužilac BD BiH J. D. predlažući u završnoj riječi da Apelacioni sud BD BiH, optužene L. S., L. G. i S. M. oglasi krivim za predmetna krivična djela iz tako izmijenjene optužnice i osudi na zatvorske kazne.

Optužbeni L. S., L. G. i S. M., te njihovi branioci su na pretresu pred ovim sudom kao i u završnoj riječi u cjelosti osporili navode optužnice Tužilaštva Brčko distrikta BiH koja je izmijenjena na pretresu pred ovim sudom.  Branilac optuženog L. S.-advokat B. G. je posebno istakao da ni iz jednog dokaza ne proizilazi utvrđenje da je njegov branjenik - optuženi L. S.  od nekog studenta ili bilo kog drugog lica tražio ili primio dar  u novcu ili drugu korist a niti da je u okviru svoje ovlasti učinio nešto što ne bi smio učiniti.

Ovaj sud je pažljivo cijeneći iznijetu odbranu optuženih te sve provedene dokaze utvrdio da su optuženi L. S., L. G. i S. M. počinili krivično pravne radnje, odnosno krivična djela za koje se terete optužnicom Tužilaštva Brčko Distrikta BiH koja je izmijenjena na pretresu pred ovim sudom, te da su za ista krivična djela i krivično odgovorni, u vezi kog utvrđenja ovaj sud daje sljedeće razloge:

Svjedok G. M. je pred sudom posvjedočio da od 2002. godine obavlja dužnost dekana na Ekonomskom fakultetu u Brčkom. Od početka rada na fakultetu čuo je glasine da se na fakultetu može kupiti ispit iz predmeta «matematika» koji je predavao profesor L. S.. Te sumnje je potkrijepila i anketa koju je provela Unija studenata fakulteta. Kada je dobio rezultate ankete predočio je profesoru L. činjenice iz ankete koje ga terete te je od istog tražio da koriguje svoje ponašanje da bi se ubuduće spriječile negativne glasine i ogovaranja. Profesor L. je obećao da će promjeniti ponašanje. Kako je poslije toga ponovo bilo glasina da se na fakultetu plaćaju ispiti iz matematike, kao dekan i lice koje predstavlja fakultet, organizovao je provjeru navedenih sumnji. Kako je profesor L. zakazao pismeni dio ispita iz matematike za 16.01.2006. godine a dežurne asistentice po rasporedu koje su trebale pomagati profesoru na tom ispitu su bile M. V. i P. N., to je kao dekan, pred početak pismenog ispita upozorio navedene asistentice da pažljivo prate odnosno nadziru tok ispita tako što će paziti da studenti međusobno ne prepisuju urađene zadatke, zatim evidentirati kada je koji od studenata završio rad na ispitu i predao svesku «zadačnicu» u kojoj je radio zadatke, zatim da li je i koliko zadataka student uradio  u zadačnici,  te da nakon završenog ispita u vezi toga sačine izvještaj te ga njemu dostave. Profesor L. nije znao da su navedene asistentice bile zadužene da u vezi praćenja toka ispita sačine izvještaj i da ga poslije ispita predaju njemu kao dekanu.

Nakon  što je pismeni dio ispita iz matematike završen, pomenute asistentice su sačinile pismeni izvještaj sa ispita (to je dokaz Tužilaštva D-5) u koji su unijele podatke o vremenu predaje zadačnica od strane svakog studenta koji je polagao pismeni iz matematike, zatim podatke o tome da li su zadačnice predate prazne ili sa urađenim zadacima, gdje je naveden broj urađenih zadataka, te su mu predale taj izvještaj. 

Kako je profesor L. sačinio spisak studenata koji su položili pismeni dio ispita iz matematike (spisak je napisan hemiskom olovkom na arak papiru) te ga dostavio studentskoj službi radi objeve i zakazivanja usmenog dijela ispita, te kako je on kao dekan, na osnovu izvještaja kojeg su sačinile asistentice M. V. i P. N. zaključio da se na spisku koji je sačinio profesor L. nalaze i oni studenti koji se nisu trebali naći na tom spisku jer nisu uradili ni jedan zadatak iz matematike na pismenom dijelu ispita, a niti su trebali biti pozvani na polaganje usmenog dijela ispita iz matematike, to je zbog navedene nezakonitosti, ocjenjujući da je opravdana sumnja iz ankete Unije studenata o kupovini ispita iz matematike, donio rješenje o poništenju pomenutog pismenog dijela ispita iz matematike i odredio je novi termin za polaganje pismenog dijela tog ispita, koji ispit u novoutvrđenom terminu  niko od studenata sa spiska nije položio.

Svjedok dalje navodi da on kao dekan nikada nije od profesora L. uzimao studentske zadačnice nakon pismenog dijela ispita iz matematike pa to nije učinio ni poslije ispita koji je održan 16.01.2006. godine. Istiće još i to da je Ekonomski fakultet u Brčkom, gdje je profesor L. predavao predmet «matematika» organizaciono bio u sastavu Univerziteta I. S., te da je profesor L. bio u radnom odnosu sa pomenutim univerzitetom.

Svjedokinje P. N. i M. V. su pred sudom posvjedočile da su one u kritičnom vremenskom periodu bile asistentice, i to N. na predmetu «engleski jezik i književnost» a V. na predmetu «statistika». Kao asistenti prema rasporedu dežurstava pomagale su svim profesorima na fakultetu kada je to bilo potrebno oko organizacije i sprovođenja polaganja ispita a posebno kada su studenti pismeno polagali ispit pazile su da jedni od drugih ne prepisuju urađene zadatke. Kao asistenti bile su prisutne pismenom dijelu ispita iz matematike koji je profesor L. zakazao za 16.01.2006. godine. Kako su studenti polagli u grupama, jedni u učionici koju koriste studenti četvrte godine a jedni u anfiteatru, N. je bila zadužena oko organizacije i praćenja polaganja pismenog dijela ispita u učionici, a V. u anfiteatru.

Kako je postojala sumnja da se na fakultetu kupuju ispiti iz matematike, V. navodi da ju je dekan G., 15-20 minuta prije ispita pozvao u kabinet te pitao ko će s njom biti na pismenom dijelu ispita iz matematike koji je toga dana tj. 16.01.2006. godine zakazao profesor L., pa je istom odgovorila da će biti P. N., pošto je ona bila dežurna. Dekan je rekao da ona i N., u cilju praćenja regularnosti polaganja ispita, prate i evidentiraju još i to kada je ko od studenata izašao s ispita i predao zadačnicu,  koliko je zadataka uradio te da te podatke unesu u izvještaj koji će poslije ispita sačiniti i njemu predati. To što joj je naložio dekan, prenijela je N..

Svjedokinje navode da je profesor L. bio prisutan u početku ispita, da je zadao na tabli studentima zadatke iz matematike koje trebaju rješavati na pismenom dijelu ispita, te da je poslije toga otišao. Pratile su tok ispita i sve što je bitno evidentirale u skladu sa uputama dekana, a nakon završenog ispita su sačinile posebne izvještaje, i to N. za one studente koji su pismeni dio ispita radili u učionici, a V. za one studente koji su ispit radili u anfiteatru. Nakon toga je na osnovu ta dva izvještaja V. sačinila, odnosno napisala računarom jedan zajednički (objedinjeni) izvještaj koji je pregledala N. i s istim se saglasila te je taj objedinjeni izvještaj predat dekanu. Profesor L. nije znao da će one poslije ispita sačiniti pismeni izvještaj i predati dekanu. U izvještaj su unijeti svi bitni podaci na koje je uputio dekan, od kojih podataka su od posebnog značaja  činjenice koji studenti su u toku ili po zvršetku ispita predali prazne zadačnice (bez ijednog riješenog zadatka) ili koji su predali zadačnice sa djelimično riješenim zadatkom, a što im nije omogučavalo prolaznost na usmeni dio ispita. Navedeni izvještaj svjedokinja P. N. i M. V. (dokaz Tužilašta D-5) je predočen svjedokinjama na glavnom pretresu i iste su izjavile da je to njihov izvještaj i da su u isti objektivno unijele svoja zapažanja s ispita.

Sveske, odnosno zadačnice u koje su studenti na ispitu radili zadatke iz matematike, kupljene su u računovodstvu fakulteta, ovjerene pečatom fakulteta i imena studenata na njima su ispisana istim rukopisom.

Nakon polaganja pismenog dijela ispita iz matematike, svjedokinje navode da su studenti njima predali sveske, odnosno zadačnice a potom su sveske od strane njih u konačnici predate profesoru L..

Svjedokinja N. dalje ističe da su kasnije na oglasnoj tabli fakulteta ona i V. vidjele izvješen spisak studenata koji su prošli odnosno položili pismeni dio ispita iz matematike 16.01.2006. godine i kojima je zakazan usmeni dio ispita za 24.01.2006. godine. Začudile su se kada su na tom spisku vidjele i imena onih studenata koji su prema njihovom izvještaju, u toku ispita ili nakon okončanja istog predali njima – asistenticama praznu svesku bez urađenog ijednog zadatka. Svjedokinje ističu da spisak lica koja su položila ispit sačinjava predmetni profesor i isti spisak ne potpisuje, a spisak u organizaciji šefa studentske službe L. N., na oglasnu tablu stavljaju uposlenici studentske službe.

Svjedokina V. je još navela da je ona kao dipl. Ekonomista u junu 2005. godine izabrana za asistenta na predmetu «statistika», da je i na drugim predmetima gdje ne postoji asistent pomagala profesorima, da je u 2005.  i 2006. godini pomagala i profesoru L. tako što je studentima držala vježbe iz matematike, da je svaki puta kod pomenutog profesora kada se polagao pismeni dio ispita iz matematike, prisustvovala ispitu pomažući profesoru odnosno pazeći da studenti ne prepisuju međusobno urađene zadatke kao i oko organizacije polaganja ispita, da je profesor L. bio jako zadovoljan vježbama koje je ona obavljala sa studentima iz predmeta matematika, te ističe da je sa istim profesorom bila u jako dobrim odnosima.

Svjedok L. N., je posvjedočio pred sudom da  on od 1972. godine radi kao šef studentske službe na Ekonomskom fakultetu u B.. Od 2001. godine studenti pronose glasine da se na Ekonomskom fakultetu može preko određenih posrednika kupiti ispit iz matematike, a nastavnik istog predmeta je profesor L. S.. Neki studenti su mu se žalili da po tri godine ne mogu kod profesora L. položiti ispit iz matematike a da su njihove kolege, koje su s njima skupa polagale ispit i nisu ništa uradile od zadataka, ispit uspješno položili. Profesor L. je nakon završenog pismenog dijela ispita iz matematike 16.01.2006. godine, lično donio i njemu predao spisak studenata koji su navedenog dana položili pismeni dio ispita iz matematike, koji spisak je bio pisan ručno-hemiskom olovkom na listu arak papira (dokaz Tužilaštva D-2). Pitao je profesora L., kada je polaganje usmenog dijela ispita iz matematike, a on mu je odgovorio 24.01.2006. godine, pa je on to zabilježio na tom spisku, s tim što je napisao pogrešnu godinu. Referent koji radi na kompjuteru na studentskoj službi je po njegovom nalogu, sa onog spiska sačinjenog na arak papiru, koji je predhodno predao profesor studentskoj službi, unio podatke u kompjuter i sačinio kompjuterski spisak studenata koji su po spisku profesora L. položili pismeni dio ispita iz matematike te je na kompjuteru otkucani spisak svjedok okačio na oglasnu tablu fakulteta (kompjuterom pisani spisak studenata koji su položili pismeni dio ispita je dokaz Tužilaštva D-3). Svjedok ističe da je jedino profesor L. donosio studentskoj službi neotkucan i nepotpisan spisak studenata koji su položili ispit iz matematike. Spisak nije nošen odnosno dostavljan profesoru L. na potpis, pošto u vezi spiskova ništa nije bilo sporno.

Što se tiče studentskih zadačnica, svjedok navodi da je iste nakon pismenog dijela ispita profesor L. držao u svom kabinetu.

Na upit branioca optuženog L. S. svjedoku u kakvim je odnosima sa navedenim profesorom, svjedok je naveo da je prije predmetnog slučaja o kome svjedoči bio u veoma dobrim i bliskim odnosima sa profesorom L..

Svjedok J. M. je posvjedočio da je od 2003. godine student na Ekjonomskom fakutletu u B.. Desetak puta je izlazio na polaganje pismenog dijela ispita iz matematike kod profesora L. S., ali mu nije polazilo za rukom da ispit položi. Zbog toga je odlučio da preduzme određene aktivnosti, ako što je to činila večina studenata, da nađe posrednika  preko koga bi kupio ispit iz matematike. Pismeni dio ispita iz matematike je bio zakazan od strane profesora L. za 16.01.2006. godine. Saznao je da su posrednici preko kojih se može platiti profesoru L. za položen ispit iz matematike, studenti S. M. i profesorov rođak L. G.. Pet do šest dana prije održavanja navednog ispita pribavio je broj telefona S. M.,  s istim je stupio u kontakt te su se  potom našli u gradu radi dogovora. M. je tražio 1.200,00 KM da bi mu obezbjedio položen pismeni i usmeni dio ispita iz matematike kod profesora L. S.. Kako je to za njega bio veliki iznos novca nije na to pristao nego je poslije toga stupio u kontakt sa profesorovim rođakom – L. G.. Našli su se u centru grada u B. i nakon dogovora je tom prilikom dao G. 1.000,00 KM, da bi mu on posredovanjem omogučio da položi kompletan ispit iz matematike kod profesora L. (pismeni i usmeni dio ispita). Po dogovoru s G. izašao je na pismeni dio ispita 16.01.2006. godine, na ispitu je profesor L. zadao pet zadataka od kojih je za prolaznost trebalo riješiti dva ili tri zadatka. Nakon kraćeg zadržavanja profesor je otišao dok je ostala u amfiteatru da nadzire polaganje ispita asistentica M. V.. Nije ništa uradio od postavljenih zadataka, tako da je poslije izvjesnog vremena V. na katedru predao praznu zadačnicu, odnosno zadačnicu bez urađenog ijednog zadatka. Dva do tri sata nakon ispita G. mu je rekao da dođe u kabinet kod profesora L., pa je on otišao. To je bilo poslije podne,  a moglo je biti   oko 15,00 časova. Nakon desetak minuta došao je profesor L. S. te je u svom kabinetu pronašao njegovu zadačnicu, istu mu predao kao i papirić na kom su bila urađena 3 zadatka sa pismenog dijela ispita iz matematike (drugi, četvrti i peti zadataka) te mu je profesor rekao da te urađene zadatke sa papirića prepiše u svoju zadačnicu, što je on i učinio. Urađene zadatke je prepisao u zadačnicu za otprilike pet minuta, a za to vrijeme se profesor nalazio van kabineta. Primjetio je da je u kabinetu bilo i drugih zadačnica, tj. od drugih studenata. Kada se profesor vratio rekao mu je da će rezultati iz posmenog dijela ispita biti istaknuti na oglasnoj tabli, te mu je tom prilikom na papiriću dao napisana i tri zadatka koja će biti na usmenom dijelu ispita iz matematike, koje je trebao pripremiti iz udžbenika. Poslije toga je na oglasnoj tabli vidio izvješten spisak studenata koji su položili pismeni dio ispita iz matematike i kojima je zakazan usmeni  dio ispita. Među tim imenima se nalazilo i njegovo ime. Međutim, na usmeni dio ispita nije izašao pošto je dekan u međuvremenu poništio navedeni pismeni dio ispita. Saznavši to nazvao je optuženog L. G. te ga pitao šta se to dogodilo a G. mu je rekao da je došlo do nekog nesporazuma i da će se to srediti, te da on treba da izađe na sljedeći pismeni dio ispita iz matematike, kada bude zakazan. Tražio je od G. da mu vrati njegov novac pa mu je G. novac vratio,  i to prvo mu je u aprilu 2006. godine vratio 500,00 KM a potom u februaru 2007. godine preostalih 500,00 KM .

Svjedok je na kraju naveo da je odlučio da objektivno iznese svoje svjedočenje, budući da mu je  Tužilaštvo dalo imunitet od krivičnog gonjenja.

Svjedok K. M. je pred sudom posvjedočio da je kao student Ekonomskog fakulteta u B. oko dvadeset puta izlazio na polaganje ispita iz matematike kod profesora L. S., ali mu nikada nije pošlo za rukom da ispit položi bez obzira da li je uradio zadatke na ispitu. Ponovo je kod profesora L. bio zakazan pismeni dio ispita iz matematike za 16.01.2006. godine.Oko tri sedmice prije ispita nazvao ga je telefonom optuženi S. M. te ga  pitao hoće li polagati ispit iz matematike, pa kada mu je odgovorio da hoće M. mu je rekao da košta 1.300,00 KM da bi položio ispit iz matematike, te da taj novac M. treba predati profesoru L. S.. Pristao je da taj novac da M. nakon pismenog dijela ispita, a prije izlaska na usmeni dio ispita. Nije mu poznato na koji način je M. došao do njegovog broja telefona.

Kada je izašao na pismeni dio ispita u prostoriji za polaganje ispita su bili prisutni profesor L. i asistentice N. i V.. Profesor je zadao zadatke i bio je kratko prisutan na mjestu polaganja ispita, dok su asistentice ostale da prate tok ispita, odnosno da prate da studenti međusobno ne prepisuju urađene zadetke. Nije uradio ni jedan zadatak iz matematike tako da je predao praznu zadaćnicu. Nakon pismenog dijela ispita našao se sa M. u gradu u B.. M. je bio u društvu sa A. A.. M. mu je predao njegovu zadačnicu i na papiru riješena tri zadatka iz matematike koji su bili na pismenom dijelu ispita, te je on te urađene zadatke prepisao u svoju zadačnicu koju je nakon toga vratio M. te mu je uz to po dogovoru za profesora L. predao novac u iznosu od 1.300,00 KM.  Tom prilikom je kod M. vidio 10-12 zadačnica od drugih studenata. Po poništenju ispita M. mu je u dva navrata vratio novac, i to prvi puta 1.100,00 KM, a potom i presotalih 200,00 KM. 

Svjedok B. I. je pred sudom posvjedočio da je više puta polagao ispit iz matematike kod profesora L. ali isti nije mogao položiti. Zbog toga je odlučio da isti položi koristeći pomoć posrednika – studenta S. M. za kog je saznao da je isti veza pri kupovini ispita iz matematike. M. je nazvao na njegov mobilni telefon, te su kontaktirali vezano za polaganje ispita i potom se našli pred Gradskom bibliotekom u B. gdje su se dogovorili da za položeni ispit iz matematike on M. plati 1.200,00 KM,  i  to nakon položenog pismenog dijela ispita. Kada je 16.01.2006. godine u amfiteatru fakulteta polagao posmeni dio ispita bio je prisutan profesor L. koji je zadao zadatke i otišao i ostali su asistenti da nadgledaju rad studenata na pismenom ispitu. Nije uradio ni jedan zadatak na ispitu i predao je asistentu praznu zadačnicu. Na dan polaganja pismenog dijela ispita, M. mu je mobilnim telefonom poslao poruku da se nakon ispita nađu u gradu u B., pa su se poslije ispita i našli, a M. je donio njegovu zadačnicu u kojoj je on na ispitu zapisao zadane zadatke  iz matematike, a donio je i na papiru urađene zadatke iz matematike, koji su bili na pismenom dijelu ispita. M. mu je predao zadačnicu i na papiru urađene zadatke koje je on potom prepisao u zadačnicu i istu vratio M.. S M. se dogovorio da će mu novac za kupovinu ispita u iznosu od 1.200 KM predati kada sazna da je položio pismeni dio ispita iz matematike te kada bude određen termin za usmeni dio ispita. Kada je saznao da se njegovo ime nalazi na izvješenom spisku studenata koji su položili pismeni dio ispita iz matematike, sastao se po dogovoru s M. ispred Gradske biblioteke u B., te mu je predao novac u iznosu od 1.200,00 KM, a kako su prethodno dogovorili.

Kada je od strane dekana poništen pismeni dio ispita iz matematike koji se polagao 16.01.2006. godine, dobio je poruku od M. da dođe na isto mjesto pred Gradsku biblioteku da mu vrati novac, budući da je ispit poništen. Otišao je po dogovoru te mu je M. vratio novac.

Svjedom I. R. je pred sudom posvjedočio da je kao student na Ekonomskom fakultetu u B. dvije godine izlazio na polaganje ispita iz matematike ali da mu nije polazilo za rukom da ispit položi. Ponovo je bio određen termin za polaganje pismenog dijela ispita iz matematike 16.01.2006. godine. Bila je priča da se mora platiti ispit iz matematike da bi se prošlo na ispitu. Njegova majka I. F.je saznala broj telefona studenta na Ekonomskom fakultetu S. M., koji je bio veza za polaganje ispita iz matematike, odnosno preko koga se mogao kupiti ispit iz matematike. Našla se s istim u gradu u B. gdje su se dogovorili oko kupovine ispita. Majka mu je ispričala da joj je M. obečao da će on tj. R. dobiti položen ispit iz matematike za iznos od 1.400,00 KM a našta je ona pristala. Izašao je na pismeni dio ispita 16.01.2006. godine koji je polagao u amfiteatru Ekonomskog fakulteta u B.. Na početku ispita bio je prisutan profesor L. koji je zadao zadatke za pismeni iz matematike a kasnije je sa studentima ostala asistent V. da nadzire tok ispita. Bilo je postaljveno pet zadataka iz matematike od kojih on nijedan nije uradio a niti je bilo šta radio u zadačnicu. Tek je onako nešto pisao na pomoćnom listu papira a ostao je i dokraja termina za ispit da bi otklonio svaku sumlju od sebe tj. da se nebi posumljalo da je on s nekim bilo šta nelegalno dogovarao oko ispita. Poslije pismenog dijela ispita nazvao ga je M. te mu rekao da dođe do Bijele džamije u B., pa je on i dođao, a u društvu s M. je bio i student A. A.. M. mu je predao njegovu zadačnicu s fakulteta te urađene zadatke na papiru koji su bili zadati na pismenom dijelu ispita iz matematike, a radilo se o urađenom drugom, četvrtom i petom zadatku koje je on nakon toga prepisao u zadačnicu, te zadačnicu vratio M. od koga je potom dobio još i zadatke za usmeni dio ispita. Kasnije, pošto je bio na spisku studenata koji su položili pismeni dio ispita iz matematike pozvan je telefonom od strane M. da dođe na Ekonomski faktultet te da mu donese i preda dogovoreni iznos novca od 1.400,00 KM. Donio je novac na fakultet i po M. uputama isti predao u WC-u fakulteta M. Prijatelju A. A., dok se M. za to vrijeme nalazio u holu fakulteta.

Nakon što je od strane dekana poništen pismeni dio ispita iz matematike M. ga je nazvao telefonom te mu je rekao da je ispit poništen, odnosno da od ispita nema ništa te da dođe u diskoteku preko puta kafea «Central» da mu varati novac. Otišao je po dogovoru te mu je M. vratio 1.300,00 KM, dok je on odobrio M. da zadrži ostatak od 100,00 KM. Svjedok je još na kraju naveo da je M. kada se dogovarao s njegovom majkom F. oko ispita njoj rekao da treba da se plati za ispit iz matematike iznos od 1.400,00 KM ali da on od tog novca nema ništa jer novac ne ide njemu.

Svjedok I. F. je pred sudom posvjedoćila da je njen sin R. oko dvadeset puta polagao ispit iz matematike kod profesora L., ali bez uspojeha. Čula je od drugih da su ispit položili tek pošto su isti platili, pa je i ona odlučila da nađe osobe preko kojih će ugovoriti da njen sin R.  kupi ispit. Tako je preko komšija saznala da se ispit može položiti preko S. M., čiji je telefonski broj takođe dobila od komšija. Nazvala je M. da se dogovori u vezi ispita za sina, a isti joj je rekao da se ne bi dogovarao preko telefona, nego da se nađu u B. u velikom parku radi dogovora. M. je rekao da će radi prepoznavanja biti u naranđastoj odjeći. Kada su se našli u parku pitala je M. kolika je cijena ispita, a on joj je rekao 1.500,00 KM. Odgovorila je istom da joj je to puno, pa je on potom rekao «može vama i 1.400,00 KM». Dalje joj je rekao «vjerujte to ništa neide meni, sve to ide profesoru». Dalje joj je M. rekao da sin može novac dati poslije pismenog dijela ispita iz matematike koji je zakazan za 16.01.2006. godine. Rekla je sinu R. da je dogovorila s M. plačanje ispita 1.400,00 KM, pa mu je taj dan kada je pošao na pismeni dio ispita ona dala navedeni novac. Poslije ispita, kada je saznao da je isti položio njen sin je dao M. 1.400,00 KM, kako je bilo dogovoreno. Međutim, kasnije pošto je fakultet poništio pismeni dio ispita iz matematike, M. je vratio njenom sinu novac u iznosu od 1.300,00 KM, dok je kod M. ostalo 100,00 KM.

Svjedok J. M. je pred sudom posvjedočia, da je kao student više puta polagala ispit iz matematike na Ekonomskom fakultetu u B., kod profesora L., pa pošto su zadaci bili teški nije joj polazilo za rukom da ispit položi. Par dana prije polaganja pismenog dijela sipita iz matematike koji je profesor L. zakazao za 16.01.2006. godine, nazvao ju je telefonom optuženi S. M. te joj rekao da je cijena za položen ispit iz matematike 1.300,00 KM. Nije joj rekao kome ide  taj novac. Našla se sa M. i ženskom osobom koja se predstavila kao A., u jednom prolazu, ispred opštine B., pa joj je M. rekao da izađe na pismeni dio ispita 16.01.2006. godine. A. je predala 500,00 KM, na ime cijene za ispit. Rečeno joj je da će zadatke dobiti urađene poslije ispita i moći će da ih upiše u zadačnicu.

Na pismenom iz matematike 16.01.2006. godine ništa nije uradila od 5 zadataka koje je postavio profesor L.. Zadržala se na ispitu 15 do 20 minuta te je svoju zadačnicu, bez ijednog urađenog zadatka, predala na katedru u amfiteatru asistentici V..

Drugi dan nakon ispita M. je ispoštovao dogovoreno. Našli su se u parku u blizini fakulteta gdje joj je M. dao njenu zadaćnicu iz matematike i na papiru urađena tri zadatka. Te  urađene zadatke je u parku prepisala u zadačnicu koju je nakon toga vratila M.. Za prolaznost na pismenom dijelu ispita su bila dovoljna 2,5 urađena zadatka. Potom se našla na izvješenom spisku studenata koji su položili pismeni dio ispita iz matematike. Kada je dekan poništio taj ispit, nazvala je pomenutu A. čiji je broj telefona imala, pa joj je A. u zgradi fakulteta vratila novac.

Svjedok R. J. je posvjedočila pred sudom da je izlazila 5 puta na ispit iz matematike kod profesora L. ali da isti nije uspjela da položi. Na fakultetu su kružile glasine da se ispit iz matematike kupuje i onda kada imaš  potrebno znanje iz matematike. Nekoliko dana prije pismenog dijela ispita iz matematike koji je profesor L. zakazao za 16.01.2006. godine, ona je kontaktirala jednu žensku osobu, crne kose, po imenu A., a za koju je saznala da je posrednik pri kupovini ispita iz matematike. A. nije od ranije poznavala, ali ju je poslije ispita viđala na fakutletu. Dogovorila je s istom sastanak, pa su se srele u B. kod Žigine česme, odnosno 5. Osnovne škole. A. joj je rekla da ako hoće da položi ispit iz matematike kod profesora L., da treba da unaprijed plati njoj 500,00 KM, dok će preostali iznos novca od 500,00 KM platiti nakon polaganja ispita.

Rekla joj je i to da je novac za profesora L., ali da ona ne kontaktira direktno sa profesorom L. oko kupovine ispita nego da kontaktira sa nekim ko nije iz B.. Dalje joj je rekla da na ispitu treba samo da prepiše u zadačnicu postavljene zadatke te da više ništa ne piše, te da će je ona isti dan nakon ispita kontaktirati radi daljeg dogovora.

Ujutro, prije početka pismenog dijela ispita iz matematike kupila je zadačnicu (svesku) na fakultetu koju će koristiti na ispitu. Na studentskoj je na koricama zadačnice stavljen pečat fakulteta  napisano ime studenta, broj  njegovog indeksa. Svesku studenti dobijaju pred početak ispita. Na ispitu je profesor L. na tabli uradio pet zadataka koje je trebalo riješiti. Poslije toga profesor se nije dugo zadržao u učionici. Ispit je ostala da nadzire asistent P. N.. Svjedokinja navodi da za sat vremena, kolikko se zadržala na ispitu nije uradila nijedan od postavljenih zadataka, a nije ni morala pošto je dogovorila da ispit kupi za novac.

Istog dana nakon ispita A. ju je kontaktirala te su se našle u blizini fakutleta. A. je donijela njenu zadačnicu i na papiru urađene zadatke, koji su bili zadati na pismenom. Svjedokinja navodi da  je u blizini bilo auto njenog oca te su ona i A. sjele u auto, ona je sa papira prepisala urađene zadatke u zadačnicu koju je potom A. odnijela. Poslije objave spiska studenata koji su položili pismeni dio ispita iz matematike, A. joj je javila da se i ona nalazi na tom spisku, odnosno da je položila pismeni dio ispita. Međutim, nedugo nakon toga je čula da je dekan poništio pismeni dio ispita iz matematike koji je polagan 16.01.2006. godine. Nakon što je poništen ispit A. joj je vratila novac.

Svjedok M. M. je pred sudom posjevočila da je kod profesora  L. polagala tri puta ispit iz matematike ali ga nije supjela položiti. Dana 16.01.2006. godine izašla je na pismeni dio ispita iz matematike kod profesora L. koji je u amfiteatru zadao zadatke  koje su studenti trebali riješiti u zadačnicu. Bilo je dovoljno da se riješi 60 % zadatih zadataka da bi se prošlo na ispitu. Na ispitu je radila prvi zadatak ali ga nije završila. Još pred polazak na ispit otac i majka su joj rekli da će joj na neki način pomoći da položi ispit, ne navodeći kako, pa su joj to ponovili i  nakon ispita.

            Nakon ispita ju je pozvala majka u prodavnicu obuće «Relax» u B. gdje je zaposlena te joj je predala njenu zadačnicu i papirić sa riješnim zadacima iz matematike koji su bili zadani od profesora L. na pismenom dijelu ispita koji je održan 16.01.2006. godine. Tom prilikom je riješene zadatke s papirića prepisala u zadačnicu i to završila je onaj prvi zadatak koji je otpočela na ispitu u amfiteatru, te je prepisala još dva urađena zadatka u zadačnicu. Majka joj nije rekla kako je došla do njene zadačnice i urađenih zadataka iz matematikem a niti joj je rekla koliko je to platila i kome. Još na kraju ističe da su asistentice koje su nadzirale održavanje pismenog dijela ispita iz matematike, u izvještju koji su sačinile tačno navele vrijeme koje je ona provela na ispitu kao i činjenicu da je od svih zadatih zadataka na ispitu otpočela sa izradom samo jednog zadatka, ali ni njega nije završila. 

Iz izvještaja sa pismenog dijela ispita iz matematike održanog 16.01.2006. godine na Ekonomskom fakultetu u B., koji izvještaj je pisan na računaru, a koji su pripremile i potpisale asistentice N. P. i V. M. koje su pratile tok ispita, vidljivo je kada su studenti otpočeli sa radom na ispitu u amfiteatru i učionici fakulteta, kada su prestali sa radom na ispitu i predali zadačnice, te da li su imali urađenih zadataka i ako jesu, koliko?

Iz tog izvještaja je vidljivo da su studenti, J. M., K. M., I. R., B. I., J. M. i R. J., M. M., okončali rad na ispitu i predali zadačnice u kojima nisu imali nijedan urađen zadatak iz matematike, a što su i navedeni studenti priznali u svom svjedočenju pred sudom i nijedan od njih nije osporio vjedodostojnost i tačnost činjenica navedenih u izveštaju (koji izvještaj je na sudu korišten kao dokaz Tužilaštva označen kao D-5).

            Spisak pisan ručno, hemijskom olovkom na listu arak papira koji je profesor L. S. predao studenskoj službi Ekonomskog fakulteta, i to  šefu studentske službe L. N. (dokaz Tužilaštva D-2) kao i spisak koji je na računaru napisao (sačinio) službenik studentske službe unoseći u taj spisak iste one podatke koji su bili na spisku profesora L. (računarom pisani spisak je dokaz Tužilaštva D-3, koji je bio izvješen na oglasnoj tabli Ekonomskog fakulteta) potvrđuje se da su studenti čija su imena i prezimena navedena pod rednim brojevima od 1 do 37, položili pismeni dio ispita iz matematike koji je održan 16.01.2006. godine te da im je bio zakazan usmeni dio ispita za 24.01.2006. godine u 12,00 časova.

            Nesumljivo je da su se na tom spisku koji je dostavio profesor L. a koji je pisan hemijskom olovkom na arak papiru, našla i imena onih studenata koji nisu uradili u zadačnicu ni jedan zadatak na pismenom dijelu ispita iz matematike koji je održan 16.01.2006. godine, tako da se po opšteprihvaćenim pravilima koja važe u obrazlovnim institucijama, pa su prema tome važila i na Ekonomskom fakultetu u B.,  nisu mogla naći na spisku studenata koji su položili pismeni (kvalifikacioni) dio ispita iz matematike imena studenata J. M., K. M., I. R., B. S., J. M. i R. J. i drugih studenata koji nisu uradili na pismenom ni jedan zadatak iz matematike.

            Uvidom u rješenje Ekonomskog fakulteta u B. broj 01-12/05 od 24.01.2006. godine, koje je potpisao dekan fakulteta prof. Dr. G. M. vidljivo je da su poništeni rezultati pismenog dijela ispita iz matematike koji je održan 16.01.2006. godine.

            Na osnovu rješenja Osnovnog suda Brčko distikta BiH broj D-1528/02 od 19.02.2003. godine utvrđeno je da je u sudski registar toga suda upisan subjekt – Univerzitet u S. S.-Ekonomski fakultet u B., sa sjedištem u B....

            Na osnovu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 01-116-12/2001 od 21.06.2001. godine proizilazi da je poslodavac Ekonomski fakultet u B. primio na rad radnika L. L. koji ima završen doktorat nauka te stručni naziv «dr. matematičkih nauka», sa mjestom prebivališta u B., i da navedeni radnik stupa na rad 01.07.2001. godine te se raspoređuje na radno mjesto, odnosno poslove nastavnika.

            Na osnovu Odluke o izboru nastavnika Ekonomskog fakulteta u B. broj 03/3-92/04 od 14.05.2004. godine proizilazi da se dr. matematičkih nauka S. L. bira u zvanje vanrednog profesora na period od 6 (šest) godina, na nastavni predmet matematika.

            Na osnovu Zapisnika o dobrovoljnoj predaji predmeta broj: 02-230-1267/03 od 12.10.2006. godine, utvrđuje se da je šef studentske službe Ekonomskog fakulteta u B. L. N. redao Policiji  Distirkta ,  rukom, odnosno hemiskom olovkom pisan na arak papiru, spisak studenata koji su položili pismeni dio ispita iz matematike 16.01.2006. godine, kao i druga dokumenta navedena u zapisniku.

            Ovaj sud je u potpunosti poklonio vjeru iskazima svih naprijed pomenutih svjedoka koji su saslušani pred sudom na prijedlog Tužilaštva Brčko distrikta BiH, a čija sadržina iskaza je u bitnom navedena u obrazloženju ove presude, jer ti iskazi nisu ni jednim značajnim argumentom odbrane dovedeni u ozbiljnu sumnju. Osim toga isti iskazi se pokazuju logičnim i objektivnim bilo da se posmatraju pojedinačno ili u vezi sa svim ostalim izvedenim dokazima kao i iznijetom odbranom optuženih.

            Na osnovu rješenja o upisu Ekonomskog fakulteta u B. u Registar Osnovnog suda u Brčkom, zatim ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između poslodavca Ekonomskog fakulteta u B. i radnika L. S. te  Odluke o izboru nastavnika L. S. u zvanje vanrednog profesora, bez sumnje se zaključuje da je optuženi L. S. vrijeme počinjenja krivično pravnih radnji za koje se optužuje, imao svojstvo službenog lica u  Distriktu.

Na osnovu iskaza svjedoka P. N., M. V., dekana G. M., studenta J. M. te šefa studentske službe L. N. pouzdano se zaključuje da je profesor L. S. zadaćnice studenata nakon polaganja pismenog dijela ispita iz matematike 16.01.2006. godine držao kod sebe u kabinetu i samo je on mogao da raspolaže i manipuliše tim zadačnicama.  Iskazi svjedoka Tužilaštva čija je sadržina u bitnom iznijeta u obrazloženju ove presude kao i pomenuti pismeni dokazi Tužilaštva, uvjerljivo navode na zaključak da je profesor matematike na Ekonomskom fakultetu u B.-optuženi L. S., kao službeno lice u  Distirktu , u vrijeme i na način kako je to opisano pod tačkom 1. a), b), c) i d) osuđujućeg dijela izreke presude, koristeći pomagaće, odnosno posrednike  L. G., S. M. i djevojku po imenu A., da bi od određenog broja studenata  kao što su J. M., K. M., I. R., B. I., J. M. i R. J., koji su trebali polagati pismeni dio ispita iz matematike 16.01.2006. godine, zahtjevao i primio darove u određenim novčanim iznosima koji se navode u izreci presude uz obečanje da će ti studenti proči na ispitu  bez obzira na ostvarene rezultate na ispitu, pa je tako  u okviru svoje ovlasti učinio ono što nije smio učiniti, odnosno konkretno, on je navedenim studentima koji nisu uradili ni jedan zadatak iz matematike na pismenom dijelu ispita, preko pomenutih pomagaća, odnosno posrednika dao urađene zadatke iz pismenog dijela ispita iz matematike koje su ti studenti prepisali u svoje zadačnice, a dao im je i zadatke za usmeni dio ispita te je potom na spisku koji je dostavio studentskoj službi fakulteta naveo da su između ostalih, pomenuti studenti položili pismeni dio ispita iz matematike odredivši im ujedno  i  termin za usmeni dio ispita.

Prema tome, optuženi L. S. je kao službeno lice u  distriktu  zahtijevao i primio darove da u okviru svoje ovlasti učini što ne bi smio učiniti pa je time počinio krivično djelo Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. u vezi sa članom 55. KZ BD BiH za koje se optužuje, a za koje krivično djelo je nesumnjivo i krivično odgovoran.

            Tačno je to što iznosi odbrana optuženog L. S. da niko od svjedoka nije posvjedočio a niti postoje drugi dokazi da je profesor L. S. lično, odnosno neposredno  od bilo kog studenta ili drugog lica  zahtjevao ili primio novčani dar uz obećanje da će mu omogućiti da položi ispit iz matematike bez obzira na ostvarene rezultate na ispitu. Međutim treba imati u vidu činjenicu da ni sama optužnica ne tvrdi da je optuženi L. S. novčane iznose kao darove od navedenih studenata  ili drugih lica zahtjevao neposredno uz određena obećanja, nego da je to činio preko pomagača,  odnosno posrednika L. G., S. M. i djevojke po imenu A., a što bez dvojbe proizilazi na osnovu izvedenih  dokaza Tužilaštva BD BiH koje je ovaj sud prihvatio objektivnim i pouzdanim. 

            Što se tiče odbrane optuženog L. G. u kojoj iznosi tvrdnju da on nije počinio krivično djelo za koje se tereti optužnicom, odnosno krivčno pravne radnje  opisane pod tačkom 2. izreke osuđujućeg dijela ove presude, ovaj sud je istu ocijenio neistinitom kao i svjedočenje optuženog L. G. iznijeto pred sudom u navedenom pravcu. To zbog toga što je ovaj sud poklonio punu vjeru iskazu svjedoka – studenta J. M. koji u svom svjedočenju do u detalje opisuje način na koji je preko posrednika, odnosno  profesorovog pomagača L. G. uz novčanu naknadu koju je dao  posredniku za profesora L. u iznosu od 1000,00 KM, obezbjedio kod profesora L. prolaznost za sebe na pismenom dijelu ispita iz matematike 16.01.2006. godine, iako na ispitu nije uradio ni jedan postavljeni zadatak. Ni jednim ozbiljnim argumentom odbrana nije dovela u sumnju objektivnost svjedočenja pred sudom svjedoka J. M.. Tvrdnja optuženog L. G. da duže vremena nije u dobrim odnosima sa profesorom L. S. te da to nije bio ni u kritičnom vremenskom periodu, teško se može provjeriti pouzdanim dokazima, pa kada bi se takva tvrdnja pokazala i tačnom ta činjenica je bez bitnog značaja pri ocjeni objektivnosti iskaza svjedoka J. M., koji po ocjeni ovog suda nema nikakvog interesa a ni razloga da neistinitim svjedočenjem tereti optužene L. G. i L. S.. Iskaz ovog svjedoka se, posmatrajući ga bilo odvojeno ili u sklopu ostalih izvedenih dokaza, pokazuje sasvim pouzdanim odnosno objektivnim.

            Prema tome, optuženi L. G. je radnjama opisanim pod tačkom 2.  osuđujućeg dijela izreke presude pomogao službenoj osobi u  distriktu da zahtjeva i primi dar da u okviru svoje ovlasti učini što ne bi smjela učiniti, pa je time svojim radnjama ostvario sva bitna obilježja krivčnog djela Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. u vezi sa članom 33. KZ BD BiH za koje se optužuje, a za koje krivično djelo je nesumnjivo i krivično odgovoran.

Takođe je neprihvatljiva odbrana optuženog S. M. da nije počinio krivično pravne radnje opisane pod tačkom 3. a), b), c), i d) osuđujučeg dijela  izreke ove presude.

            Iskazi svjedoka studenata K. M., I. R., B. I., J. M., zatim majke I. R.-I. F., i asistenata na Ekonomskom fakultetu P. N. i M. V. koje su pratile tok odvijanja predmetnog ispita iz matematike i koje su u vezi toga, po ocjeni ovog suda, sačinile objektivan izvještaj, ni jednim argumentom odbrane nisu dovedeni u sumnju a niti su dovedeni u sumnju  ostali izvedeni dokazi Tužilaštva koje je ovaj sud prihvatio objektivnim. Ti dokazi navode na pouzdano utvrđenje da je optuženi S. M. počinio krivično pravne radnje opisane pod tačkom 3. a), b),c) i d) izreke presude, odnosno da je u vrijeme i na način kako je to opisano pod navedenom tačkom izreke presude, pomogao optuženom profesoru L. S. u izvršenju krivičnog djela Primanja dara i drugih oblika koristi propisanom u članu 374. stav 1. u vezi sa članom 55. KZ Brčko Distrikta BiH, pa je tako optuženi S. M. navedenim radnjama ostvario sva bitna obilježja krivičnog djela Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. u vezi sa članovima 33. i 55. KZ Brčko Distrikta BiH, za koje se i optužuje, a za koje krivično djelo je nesumnjivo i krivično odgovoran. 

            Ovaj sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka optužbe C. D., O. J. i M. N. koje u svom svjedočenju pred sudom tvrde da su na pismenom dijelu ispita iz matematike održanom 16.01.2006. godine od zadatih pet zadataka iz matematike, uradile određen broj zadataka koji im je bio dovoljan za prolaznost na usmeni dio ispita. Tako C. D. tvrdi da je riješila 2,5 do 3 zadatka, O. J. da je riješila 3 zadatka te M. N. da je najvjerovatnije riješila 3 zadatka na pismenom dijelu ispita iz matematike, a iste svjedokinje napominju da je za prolaznost na ispitu bilo dovoljno da se tačno uradi 2,5 zadataka. Iskazu navedenih svjedokinja ovaj sud nije poklonio vjeru zbog toga što su iskazi svjedokinja u suprotnosti sa iskazima svjedoka-asistenata P. N. i M. V. koje su pratile tok polaganja ispita, te izvještajima koje su asistentice sačinile nakon pismenog dijela ispita od 16.01.2006. godine. Iz iskaza ovih svjedokinja – asistentica kao i izvještaja koji su sačinile je vidljivo da su studentice C. D., O. J. i M. N. iz amfiteatra izašle u 9,35 časova predajući prije toga prazne sveske bez ijednog urađenog zadatka. Navedene asistentice P. N. i M. V. nemaju nikakvog razloga da neistinito svjedoče pred sudom, a nasuprot tome svjedokinje C. D., O. J. i M. N. imaju itekakvog razloga  da neistinito svjedoče u pogledu navedenih činjenica jer se plaše za svoju odgovornost ukoliko bi se utvrdilo da su na nezakonit način, koristeći određene posrednike nakon pismenog dijela ispita iz matematike, u zadaćnice naknadno unijele riješene zadatke koji su bili postavljeni na pismenom dijelu ispita iz matematike.  

Isto tako sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka odbrane P. M. i L. M. u pogledu njihove tvrdnje da su se zadaćnice studenata nakon polaganja pismenog dijela ispita iz matematike nalazile kod dekana, a ne kod optuženog L. S. kao i u pogledu tvrdnje da optuženi L. S. nije kritičnog dana nakon polaganja pismenog dijela ispita iz matematike bio na Ekonomskom fakultetu u B., nego da je sa navedenim svjedocima bio u kafani kod B. Š.. Navedene iskaze svjedoka je ovaj sud ocijenio neistinitim jer su tvrdnje svjedoka da su se zadačnice poslije ispita iz matematike nalazile kod dekana, nelogične a iste su i u suprotnosti sa iskazima svjedoka – dekana G. M., L. N., P. N. i M. V., a posebno svjedoka J. M.,  koji tvrde suprotno, odnosno tvrde da su se zadačnice nalazile kod profesora L.. Osim toga sud nema nikakvog razloga da sumnja u objektivnost iskaza svjedoka J. M. koji tvrdi da mu je kritičnog dana, nakon ispita u popodnevnim satima lično optuženi L. S. dao njegovu zadačnicu s ispita, koja se nalazila u profesorovom kabinetu, a tu je svjedok vidio još i druge zadačnice studenata, a isto tako mu je dao cedulju sa urađenim zadacima iz matematike koje je on potom prepisao u svoju  zadačnicu. Prema tome vjerujući ovom svjedoku ne može se prihvatiti tvrdnja svjedoka P. M. i L. M. da je kritičnog dana u popodnevnim satima profesor L. bio van fakulteta, odnosno u kafani kod B. Š. i da zbog toga nije mogao navodno dati zadačnicu svjedoku J. M. kao i urađene zadatke na papiriću.

Što se tiče iskaza svjedoka L.R. koji je otac od optuženog L. S. a koji tvrdi da u kritičnom vremenskom periodu, odnosno duži vremenski period optuženi L. S. i L. G. nisu u dobrim odnosima, ovaj iskaz je nebitan pri ocjeni izvedenih dokaza a realno je vjerovati da su navedena dvojica optuženih bili u dobrim odnosima a što se bez sumnje da zaključiti na osnovu svjedočenja J. M. iz čijeg iskaza je vidljivo da je optuženi L. G. bio posrednik odnosno pomagač optuženom L. S. pri izvršenju krivičnog djela Primanje dara i drugih oblika koristi.

Što se tiče ostalih dokaza Tužilaštva BD BiH, kao i dokaza odbrane koji su izvedeni na pretresu pred sudom, a koje ovaj sud nije posebno citirao i analizirao, isti dokazi nemaju značaja za pravilnost i potpunost činjeničnog stanja, a niti imaju značaj za odluku u  predmetnoj krivičnopravnoj stvari.

Kako je ovaj sud utvrdio da je optuženi L. S. radnjama opisanim pod tačkom 1. a), b), c) i d) izreke osuđujućeg dijela presude počinio krivično djelo – Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. u vezi sa članom 55. KZ Brčko Distrkta BiH, optuženi L. G. radnjama opisanim pod tačkom 2. osuđujućeg dijela izreke presude počinio krivično djelo – Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. u vezi sa članom 33. KZ Brčko Distrikta BiH, te optuženi S. M., radnjama opisanim pod tačkom 3. a), b), c) i d) osuđujućeg dijela izreke presude počinio krivično djelo – Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. u vezi sa članom 33. i 55. KZ Brčko Distirkta BiH, te kako je  utvrdio da su i krivično odgovorni za navedena krivična djela za koja se optužuju, to ih je za ista oglasio krivim i osudio na zatvorske kazne navedene u izreci ove presude.

Prilikom odlučivanja o vrsti i visini krivične sankcije koju će izreći optuženim za učinjena krivična djela, ovaj sud je imao u vidu konkretnu težinu učinjenih krivičnih djela, te stepen krivične odgovornosti optuženih kao i sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti koje stoje na strani istih pa je ocijenio da je izricanje zatvorske kazne optuženim  u mjeri kako je određeno izrekom ove presude, nužno da bi se postigla potrebna krivično pravna zaštita, odnosno zakonom propisana svrha kažnjavanja .

Pri odmjeravanju kazne zatvora optuženim, ovaj sud je u smislu odredbi člana 49. KZ Brčko Distrikta BiH  cijenio sve okolnosti koje utiću da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolosti) pa je na strani optuženog L. S., kao olakšavajuće okolnosti imao u vidu te da do sada nije osuđivan i da je novac koji je pribavljen krivičnim djelom naknadno vraćen studentima, odnosno licima od kojih je pribavljen, dok je od otežavajućih okolnosti na strani istog ovaj sud imao u vidu značajan broj krivično pravnih radnji koje čine konstrukciju produženog krivičnog djela Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. a u vezi sa članom 55. KZ Brčko Distrikta BiH, za koje je optuženi L. S. oglašen krivim. Ovaj sud ocjenjuje da je kazna zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i 2 (dva) mjeseca na koju je izrekom ove presude osuđen optuženi L. S. nužna a i dovoljna da bi se postigla zakonom propisana svrha krivičnih sankcija, odnosno svrha kažnjavanja.

Kao olakšavajuće okolnosti na strani optuženog L. G. ovaj sud je imao u vidu činjenice da je isti mlada osoba, da je porodičan i otac jednog djeteta, da do sada nije osuđivan, da je novac  koji je pribavljen krivičnim djelom za koje se on optužuje, vraćen onom studentu od koga je pribavljen, dok otežavajuće okolnosti na strani istog ovaj sud nije našao. Kako je optuženi L. G. pomagač u izvršenju krivičnog djela optuženom L. S. u pogledu samo jedne krivično pravne radnje koja ima obilježja  krivičnog djela Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 374. stav 1. KZ Brčko Distrikta BiH, te kako odredbe člana 33. Krivičnog zakona Brčko Distrika BiH daju mogućnost blažeg kažnjavanja pomagača u izvršenju krivičnog djela, a imajući u vidu znatne i brojne olakšavajuće okolnosti na strani optuženog L. G., ovaj sud je ocjenio da se i s ublaženom kaznom zatvora koja je manja od minimuma kazne zatvora od godine dana koji je propisan za predmetno krivično djelo za koje je L. G. oglašen krivim, može postići svrha kažnjavanja, pa je ovaj sud primjenjujući odredbe člana 50. tačka a. i 51. stav 1. tačka d. KZ Brčko Distrikta BiH optuženog L. G. za učinjeno krivično djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca pod ubjeđenjem da je ta mjera zatvorske kazne dovoljna a i nužna da bi se postigla potrebna krivično pravna zaštita, odnosno zakonom propisana svrha kažnjavnja.

Kao olakšavajuće okolnosti na strani optuženog S. M. ovaj sud je cinio činjenice da do sada nije osuđivan, da se radi o mladoj osobi, da je novac koji je pribavljen profesoru L. izvršenjem krivičnog djela naknadno vraćen studentima, dok je od otežavajućih okolnosti na strani istog ovaj sud imao u vidu znatan broj krivično pravnih radnji koje čine konstrukciju produženog krivičog djela za koje je optuženi S. M. oglašen krivim izrekom ove presude. Imajući u vidu broj i značaj pomenutih olakšavajućih okolnosti na strani optuženog S. M. te činjenicu da odredbe člana 33. KZ Brčko Distrikta BiH propisuju da se pomagač može blaže kazniti, ovaj sud je smatrao da se ublaženom kaznom zatvora optuženom koja bi bila manja od godine dana koja je kao minimum propisana za krivično djelo za koje je S. M. oglašen krivim, odnosno kaznom zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci može ostvariti potrebna krivično pravna zaštita, odnosno zakonom propisana svrha kažnjavanja.

Prilikom odlučivanja o troškovima krivičnog postupka, odnosno o paušalnom iznosu  na čije je plaćanje ovaj sud obavezao optužene L. S., L. G. i S. M., ovaj sud je vodio računa o složenosti i dužini trajanja krivičnog postupka te o imovnom stanju optuženih pa ih je obavezao da plate paušal u iznosu od po 100,00 KM. Isto tako je navedenih troje osuđenih obavezao da plate ostale troškove krivičnog postupka, i to solidarno u ukupnom iznosu od 389,00 KM, a koji troškovi se odnose na isplatu troškova nastalih u vezi dolaska na sud svjedoka  koji su svjedočili.

            ZAPISNIČAR                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA

               H.  M.                                                                                         K. Z.